
Koreni franšize: od ISS Pro do prvog PES izdanja
Pre nego što je PES postao sinonim za fudbalsku simulaciju na konzolama, Konami je gradio reputaciju kroz seriju International Superstar Soccer, poznatiju i kao ISS Pro ili Goal Storm, zavisno od tržišta na kom se igra pojavljivala. Ta izdanja su na prvoj PlayStation konzoli postavila temelje onoga što će kasnije postati prepoznatljiv gejmplej stil – fokus na kontrolu lopte, realistične pokrete igrača i taktičku dubinu koja je u to vreme bila redak kvalitet u fudbalskim igrama.
Prva igra koja je zvanično nosila ime Pro Evolution Soccer izašla je 2001. godine za PlayStation i PlayStation 2, direktno nastavljajući nasleđe ISS serije. Ovo izdanje je odmah pokazalo zašto Konami pravi razliku u odnosu na konkurenciju – fizika lopte, brzina odigravanja akcija i osećaj odgovora na kontroler bili su znatno napredniji od onoga na šta su igrači bili navikli. Upravo ta prva generacija PES naslova postavila je standard po kom će se meriti sve buduće verzije, uključujući i one koje danas poznajemo pod imenom eFootball.
Generacijski skokovi koji su definisali PES na PlayStation 2
Era PlayStation 2 konzole donela je neke od najvažnijih tehničkih i platformskih prekretnica u istoriji serije. PES 3 je bio prvo izdanje koje nije izašlo na originalnoj PlayStation konzoli, a istovremeno je predstavljao i prvi PC port franšize – potez koji je otvorio vrata potpuno novoj publici igrača koji nisu posedovali konzole. Ova odluka Konamija pokazala je da franšiza ima ambicije da preraste okvire jedne platforme i postane relevantna na širem tržištu.
Samo godinu dana kasnije, PES 4 je napravio sledeći logičan korak – postao je prvo izdanje dostupno na Microsoft Xbox konzoli. Time je PES franšiza po prvi put bila prisutna na sve tri velike platforme istovremeno, što je dodatno učvrstilo njenu poziciju kao vodeće fudbalske simulacije tog perioda. Ipak, prava revolucija je tek dolazila sa sledećim izdanjem.
PES 5 se danas s razlogom pamti kao jedna od najvažnijih prekretnica u istoriji serije. Ovo izdanje je prvo donelo Network Mod, odnosno mogućnost igranja online mečeva protiv drugih igrača – funkcija koja je danas osnovna pretpostavka svake fudbalske igre, ali je tada predstavljala ogroman iskorak. Pored toga, PES 5 je bio prvo izdanje dostupno na PlayStation Portable konzoli, šireći franšizu i na prenosivi gejming, dok je istovremeno bio i poslednje izdanje koje je izašlo na Xbox-u pre nego što je Konami preusmerio fokus na druge platforme.
Zlatna era i uspon konkurencije
Period sredinom i krajem 2000-ih često se naziva zlatnom erom PES franšize. Igre iz ove generacije kombinovale su sve naučene lekcije iz prethodnih izdanja – stabilnu fiziku, prepoznatljiv tempo igre i taktičku fleksibilnost koja je privlačila i kazualne igrače i ozbiljne takmičare. Upravo u ovom periodu PES je uživao reputaciju superiornije igre u odnosu na FIFA franšizu, posebno kada je reč o samom osećaju igranja na terenu.
Međutim, tržište fudbalskih igara se menjalo, a sa njim i očekivanja igrača. Dolazak nove generacije konzola doneo je i nove tehničke izazove, a Konami je morao da pronađe način da odgovori na sve veću konkurenciju koja je ulagala ogromne resurse u licence i prezentaciju. Taj period tranzicije postaviće temelje za sledeću veliku fazu u istoriji franšize – onu koja će kulminirati uvođenjem Fox Engine tehnologije i, godinama kasnije, potpunom promenom identiteta serije.
Fox Engine i pokušaj tehnološkog preporoda
Uvođenje Fox Engine tehnologije predstavljalo je jedan od najambicioznijih poteza Konamija u pokušaju da ponovo preuzme inicijativu na tržištu fudbalskih simulacija. Ovaj motor, prvobitno razvijen za potrebe Metal Gear Solid serije, doneo je PES franšizi vizuelni kvalitet i animacije kakve do tada nisu bile deo serije. Pokreti igrača postali su fluidniji, osvetljenje i teksture terena dobili su realističniji izgled, a sama prezentacija meča počela je da se približava onome što su igrači očekivali od savremene sportske simulacije.
Ipak, prelazak na novi motor nije bio bez poteškoća. Prve godine nakon implementacije Fox Engine-a karakterisao je neravnomeran kvalitet – dok je gejmplej na terenu dobijao pohvale kritičara zbog autentičnog osećaja kontrole lopte i fizike duela, van terena su se javljali problemi. Licence za klubove i takmičenja postajale su sve veći kamen spoticanja, a Konami je bio prinuđen da koristi generičke nazive timova i stadiona u mnogim regionima, dok je FIFA franšiza agresivno sklapala ekskluzivne ugovore koji su PES ostavljali bez prepoznatljivih brendova.
Uprkos tim nedostacima, period Fox Engine izdanja – posebno PES 2017 i PES 2018 – često se izdvaja kao trenutak kada je Konami gejmplej-dubinom ponovo počeo da parira, a mestimično i nadmašuje konkurenciju. Sistem driblinga, individualizacija pokreta zvezda poput Ronalda ili Mesija, kao i unapređeni veštački inteligencija saigrača, ponovo su privukli deo zajednice koja je prethodnih godina prešla na konkurentski naslov.
MyClub i promena filozofije monetizacije
Paralelno sa tehnološkim unapređenjima, Konami je uveo i mod MyClub – rešenje koje je trebalo da odgovori na sve popularniji koncept izgradnje tima kroz otvaranje paketa igrača, slično konkurentskim modovima zasnovanim na kartama. MyClub je igračima omogućio da formiraju sopstveni klub prikupljajući ugovore zvezda iz raznih liga, kombinujući elemente kolekcionarstva sa taktičkim planiranjem sastava.
Ovaj potez je signalizovao dublju promenu u poslovnoj strategiji serije – franšiza se postepeno udaljavala od modela jednokratne kupovine igre ka modelu koji podrazumeva kontinuirano trošenje i mikrotransakcije. Iako su mnogi dugogodišnji igrači ovu promenu dočekali sa rezervom, podsećajući na dane kada je Master League bio centralni stub karijernog iskustva, MyClub je vremenom postao finansijski najisplativiji segment franšize za samog izdavača.
Poslednja PES izdanja pred veliki rez
Pred sam prelazak na eFootball brend, Konami je objavio nekoliko prelaznih izdanja koja su, umesto potpuno novih igara, predstavljala ažurirane verzije prethodnih naslova uz osveženu bazu podataka igrača i timova. Ova odluka, iako kritikovana zbog nedostatka inovacije, zapravo je nagoveštavala da kompanija priprema temeljniju transformaciju serije, a ne samo kozmetičke izmene iz godine u godinu kakve je tržište dotad poznavalo.
eFootball kao nova poglavlje, ne kraj priče
Kada je 2021. godine zvanično predstavljen eFootball, reakcije zajednice bile su podeljene – za mnoge dugogodišnje igrače delovalo je kao da franšiza, koja je decenijama gradila identitet kroz ime Pro Evolution Soccer, naprasno nestaje. U praksi, radilo se o nečemu suptilnijem: Konami je napustio godišnji ciklus punih izdanja i okrenuo se modelu free-to-play igre koja se kontinuirano nadograđuje, umesto da se svake jeseni iznova kupuje. Prelazak nije bio bezbolan – tehnički problemi pri lansiranju i uprošćena prezentacija izazvali su oštre kritike, podsećajući da svaka velika transformacija nosi rizik od gubitka poverenja publike koja je godinama ulagala vreme i emocije u seriju.
Ipak, posmatrano iz šire perspektive, eFootball nije negacija svega što je PES izgradio, već logičan nastavak iste filozofije koja je pokretala franšizu od vremena ISS Pro naslova – prilagođavanje tehnološkim trendovima i očekivanjima igrača, čak i kada to zahteva radikalne poteze. Isti impuls koji je nekada doveo do uvođenja online mečeva u PES 5 ili do rizika sa Fox Engine motorom, danas stoji iza odluke da se igra ponudi besplatno širokoj publici, uz nadu da će dubina gejmpleja, ono što je PES oduvek razlikovalo od konkurencije, ponovo postati glavni adut.
Istorija ove franšize pokazuje da su najveći pomaci gotovo uvek dolazili u trenucima nesigurnosti – kada je trebalo napustiti udobnu formulu i prihvatiti promenu pravila igre, bukvalno i figurativno. Za detaljniji pregled aktuelnog stanja i planova razvoja, zainteresovani igrači mogu pratiti i zvanične najave na eFootball zvaničnoj stranici. Bez obzira na to kako se brend bude dalje razvijao, put od prvih piksela na originalnoj PlayStation konzoli do današnjeg digitalnog, večno živog servisa ostaje jedan od najupečatljivijih primera evolucije u istoriji video igara – priča u kojoj se spremnost na promenu, više nego nostalgija, pokazala kao prava formula opstanka.